Problem pasa lutalica može biti riješen trajno samo uz jaku inicijativu lokalnih vlasti

Svi već znamo da je problem pasa lutalica nažalost još uvijek prisutan u cijeloj BiH. U regijama u kojima su se u toku proteklih 8 godina provodili Dogs Trust programi, posebno program masovne sterilizacije napuštenih pasa, spriječeno je da veliki broj novih legala završi na ulici. Međutim, uprkos pozivu da iskoriste dobrovoljnu podršku i odlične rezultate Dogs Trust programa, lokalne vlasti koje jedine i mogu osigurati provođenje zakonskih mjera za sistemsko i humano rješavanje problema, nažalost nisu svugdje pokazale dovoljnu inicijativu. Zbog toga je ovaj problem i dalje prisutan, a ponovo se vraća i u dijelovima zemlje gdje je broj pasa kroz Dogs Trust kampanje sterilizacije ranije značajno smanjen. Svaki pas koji nije pod nadzorom odgovornog vlasnika potencijalno može predstavljati rizik za ljude, posebno ako je bolestan, zaražen ili ima neželjeno ponašanje. Psima nije mjesto na ulici, ali je razlog što su oni tu upravo neodgovornost čovjeka. Nema sumnje da život bez ljudske brige i nadzora predstavlja najveći rizik upravo za same pse. Ova plemenita životinja kojoj je potrebno upravljanje, i koja žudi za brigom čovjeka, sada je, ne svojom krivicom a još manje izborom za koji nije ni sposobna, prisiljena da se sama bori za goli život. Okrutni uslovi života na ulici mogu utjecati na zdravlje i ponašanje ovih pasa. Ipak, često smo iznenađeni kako se veliki broj njih zapravo inteligentno snalazi, i dalje otvoreno pokazuje naklonost prema čovjeku. Zato je humanost ne samo zakonski imperativ, nego i društvena odgovornost. Da li postoji li način da se ovaj dugogodišnji problem riješi trajno? Zasigurno postoji, ali ne preko noći, jer problem nije ni nastao preko noći. Neophodan je sistemski pristup i jaka, odgovorna inicijativa nadležnih institucija vlasti, te njihova dosljednost u sistemskom provođenju humanih, zakonskih mjera. Jedini način da se problem riješi efikasno, humano i tako da se više ne ponovi je kroz uspostavljanje i dosljedno provođenje zakonskog Sistema za upravljanje populacijom pasa. Šta ovaj Sistem podrazumijeva? Mnogo aspekata je povezano sa održivim rješavanjem ovog problema, ali je ključno da se uspostave i dosljedno provode sljedeće mjere:  Nadzor nadležnih inspekcija i institucija Nadzor nad držaocima pasa i kažnjavanje svake neodgovornosti, a posebno napuštanja, nebrige i nehumanosti spriječit će nastavak problema u korijenu. Napuštanje pasa glavni je uzrok problema pasa lutalica, koji onda nastavlja eskalirati i kroz nekontrolisanu reprodukciju. Glavni uzrok promjena u ponašanju pasa je neadekvatan odnos prema njima. Zato su incidenti sa vlasničkim psima koji nemaju adekvatnu brigu mnogo učestaliji nego oni sa psima na ulici.  Registrirano, zakonsko sklonište tranzicijskog tipa Zbrinjavanje i udomljavanje pasa koje stručnjaci procijene da će se lako i bez velikog stresa navići na život u ograničenom prostoru, te tako i u domu, najbolje se organizirati  kroz smještaj u humano, zakonski registrovano sklonište prelaznog karaktera. Napominjemo da masovna skloništa nisu dobra ideja, jer brzo postanu prenatrpana, nehumana i pogubna za pse, a za ljude koji ih finansiraju i vode, finansijska noćna mora. Za neke napuštene pse koji su se već navikli na život u zajednici, i često imaju i ljude koji ih hrane, promjena sredine, pa i ona dobronamjerna, može biti rizična. Prebacivanje u ograničen prostor ovakvim psima koji su navikli na slobodno kretanje može izazvati mnogo stres veći nego što mogu podnijeti, što može rezultirati promjenama u ponašanju i bolešću. Ovo je jedan od razloga zašto je preporučljivo da ovakvi psi, ako su zdravi, socijalizirani, sterilisani i vakcinisani, privremeno ostanu u zajednici i prožive svoj relativno kratki vijek na staništu na koje su navikli.  Masovna sterilizacija, vakcinacija i označavanje pasa koji su već na ulici Masovna sterilizacija pasa koji su već na ulici, uz udomljavanje onih pasa koji se procjene da će se lako navići na život u domu, sprečava nova legla o kojima niko ne može brinuti i koja brzo mogu postati izvorom novih legala. Uz nadzor, ova zdrava, socijalizirana populacija koja privremeno mora živjeti u zajednici može zapravo biti od koristi jer štiti „svoju teritoriju“ od drugih, nepoznatih, moguće nesocijaliziranih i zaraženih, napuštenih pasa koji mogu doći iz drugih regija u potrazi za hranom. Koja zakonska legislative daje okvire za ovaj sistem u BiH? Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja u BiH je progresivna legislativa koja je usvojena još 2009. godine, ali je njeno provođenje nažalost u većem dijelu zemlje nedovoljno, nedosljedno a ponegdje i nikakvo. Ovaj državni zakon je najrelevantniji, što znači da svi lokalni pravilnici i podzakonski akti moraju biti usklađeni i ne smiju biti u suprotnosti sa njim. Nažalost, u nekim regijama i dalje postoje podzakonski akti, pravilnici pa čak i zakoni na nižim nivoima koji se kose sa ovim Zakonom u ključnim odredbama, pa čak i u kršenju zakonske zabrane nepotrebnog uništavanja zdravih i socijaliziranih pasa. Čitav Zakon možete pronaći na linku: http://www.vet.gov.ba/pdffiles/zakon_dobrobit_ziv/Zakon_o_zastiti_i_dobrobiti_zivotinj a_hr.pdf Dodatne informacije o tumačenju Zakona možete uputiti krovnoj veterinarskoj organizaciji u BiH, Uredu za veterinarstvo. Ko je nadležan za provođenje državnog Zakona Odgovornost za organizaciju dosljedne provedbe Zakona leži na lokalnim vlastima. Samo oni imaju resurse i kapacitet, i samo oni su obavezni osigurati uspostavljanje i dosljedno provođenje zakonskog sistema. Lokalne vlasti naravno mogu Zakon provoditi odvojeno, ali je sigurno lakše i na svaki način efikasnije ako se u tome ujedine, posebno ako se radi o opštinama jednog grada ili geografski povezanim regijama. Koji još akteri akteri sudjeluju Registrirane lokalne NVO i duge grupe građana mogu sarađivati sa svojim lokalnim vlastima, te od predstavnika u vlasti zahtijevati transparentnost i dosljednost u provođenju Zakona. Strane organizacije kao što je Dogs Trust, nemaju zaknsku obavezu, već pomažu dobrovoljno i u skladu sa svojim dostupnim resursima, ciljevima i misijom. Kako bi ova podrška bila najefikasnija, organizirana je kroz programe koji se provode uz praćenje striktnih pravila i procedura i usmjerena na sistemsku pomoć. Posao lokalnih vlasti koje imaju sluha i inicijativu da iskoriste ovu podršku, može biti mnogo lakši i, zahvaljujući ovoj podršci koju Dogs Trust finansira, mogu ostvariti budžetske uštede koje mogu usmjeriti na druge programe koji su potrebni zajednici. Nakon dugogodišnje podrške koja jeste pomogla u smanjenju stradanja pasa, ali i rizika za zajednicu, Fondacija Dogs Trust u BiH je u procesu definiranja novog pristupa kroz koji će svoju podršku pružalti primarno regijama čije lokalne vlasti su proaktivne i odlučne da osiguraju da se Zakon provodi kontinuirano, dosljedno, humano i sistemski.