Dogs Trust je 2018. godine pokrenuo svoj prvi angažman na udomljavanju pasa!
Program fostering udomljavanja po visokim standardima Fondacije Dogs Trust! Kao pilot-projekat Program fostering udomljavanja provodi se za sada samo u Kantonu Sarajevo. Psi koje udomljavamo su napušteni mješanci sa ulice koje identificiraju veterinarske stanice. Veliki broj napuštenih pasa su kvalitetni i zdravi, a neki od njih imaju predispoziciju da se brzo naviknu na dom, pa su to psi koje ciljamo, a koje procjenjuju naši stručnjaci. Fostering volonteri koji se privremeno brinu o foster psima ključni su za provođenje ovog programa, dok Dogs Trust finansira sve što je psu potrebno dok je u svom privremenom domu.Lana Krunić i njena porodica su i ranije u svojoj obitelji imali udomljene pse s ulice od kojih je Mrvica, posljednji ljubimac kojeg su imali, s njima provela čak četrnaest godina.
„Moj sin Aleksa je bio jako mali u to vrijeme. On je prvi ugledao Mrvicu. Sjedila je pored ceste. On je želio da je povedemo kući. Obećali smo mu da ćemo psa povesti sa sobom i udomiti ako bude tu kada se budemo vraćali. I tako je i bilo! Mrvicu smo udomili i kod nas je sretno živjela i uveseljavala nas četrnaest godina“, ispričala nam je Lana.
Lana je uvijek imala podršku svojih roditelja za udomljavanje pasa, posebno oca, ali kako sama kaže i mama je sada “omekšala” jer je životinjama zaista teško odoljeti.
Kako ste saznali da Blondie traži svoj zauvijek dom?
Program fostering udomljavanja pratim od njegovog samog početka pa sam tako saznala i za Blondie. Naš prvi izbor bio je Princ, međutim, zbog nekih privatnih neriješenih obaveza nismo bili u mogućnosti da ga udomimo u trenutku kada je on tražio dom. Brzo nakon Princa se pojavila Blondie. Bila je to ljubav na prvi pogled. Sinu Aleksi sam rekla kako je lijepa i odmah tražila njegovu pomoć da što prije pošaljem prijavu.
„Kad smo poslali prijavu, gospodin Amer Talić, Dogs Trust fostering koordinator, javio se odmah naredni dan s informacijama o procesu udomljavanja putem Programa fostering udomljavanja. Nekih petnaest dana kasnije smo ponovo dobili poziv od Amera, zakazali termin za kućnu posjetu i upoznavanje i detaljan razgovor o Blondie i našem životnom stilu. Blondie nam je po svemu odgovarala u potpunosti, a sudeći po stručnoj procjeni, ali i reakciji Blondie koja nas je od početka prihvatila i zavoljela, uskoro je postala član naše porodice“.
Ispričajte nam kako su protekli prvi dani s Blondie u vašem domu?
Prvi dani su prošli odlično, bez obzira na to što je ova promjena za Blondie zasigurno bila dosta stresna jer je ona pas koji je do ulaska u Dogs Trust program živjela na ulici. Nije poznato šta je Blondie sve prošla u svom životu, a boravila je i u privremenom domu kod volontera uz čiju podršku je započela svoje navikavanje na život u domu. Naša porodica broji dosta članova i uz mnogo ljubavi i pažnje svih nas, uz cjelodnevno maženje, šetnje, trčanje, Blondie je već puno opuštenija i lagano se navikava na život s nama.
Blondie je divna, umiljata, vaspitana. Volim reći vaspitana jer su u Dogs Trustu uradili zaista sjajan posao kada je Blondie prošla osnovnu obuku u Dogs Trust Školi za pse u sklopu svoje pripreme za udomljavanje. Što se Blondie tiče, s nama može biti još samo veselija i sretnija. Prijavit ćemo se za edukaciju vlasnika u Školi za pse, tako da vjerujemo da ćemo mnogo naučiti o tome kako da bolje razumijemo našeg novog ljubimca i da će nam i to mnogo pomoći u odnosu s njom. S Blondie već sada nemamo nikakvih problema u šetnji, ulasku u auto, te pri njenom druženju s djecom.
Kako su prijatelji i porodica reagirali na vašu odluku da ćete udomiti psa?
Svi naši bliski prijatelji već oduvijek znaju koliko volimo pse i mačke, tako da im naša odluka nije bila neobična. Moja djeca su rasla uz pse te je odluka o udomljavanju Blondie razveselila porodicu ali i naše prijatelje.
„Veliku ljubav sam osjećao prema Mrvici, mom prvom psu. Iako je Blondie još uvijek kratko s nama, na trenutke me podsjeća na Mrvicu, pa je nekada tako i zovnem. Blondie je toliko miran i poslušan pas, voli da leži i da se mazi, nekada je od milja zovem i 'penzionerkom’.“ Aleksa Krunić
Priču o Nali, svojoj „psećoj lavici“ kako su je nazvali, ispričali su nam Aldin, Selma i Feđa, njeni novi zauvijek vlasnici.„Odluku o usvajanju psa donijeli smo još prije nekoliko godina, svjesni da pas nije igračka i da vlasništvo podrazumijeva svakodnevnu odgovornost. Nestrpljivo smo čekali da nam se 'slože sve životne kockice' kako bismo se mogli kvalitetno brinuti o novom članu porodice.
Već prilikom prvog susreta, Naline prve posjete našem domu, bilo nam je jasno da je to naš pas. Dani nakon usvajanja to su nam i potvrdili. Nala – pas kojem u potpunosti odgovara lavlje ime koje nosi, savršeno se uklopila u svoj novi dom.
Jedina briga koju smo imali bila je kako će se slagati s naše dvije mace. Već prvi dan bilo je jasno da mjesta za brigu nije bilo. Danas, naša tri krznena četveronožna ljubimca postali su jedna presimpatična ekipa. Što se tiče kontakata i uklapanja s nama dvonošcima, stvari su išle još i brže.
Budući da smo već nekoliko godina vlasnici dvije mace, ljubimac kao koncept nije nam bio nov. Jedina promjena, rekao bih pozitivna, jeste jutarnja šetnja i malo ranije ustajanje. Dan nam je postao duži i sadržajniji. Tako da ne bih rekao da nam je Nala promijenila život, već prije da ga je ona kvalitetno upotpunila.
Što se tiče konkretnih koristi koje nam je Nala donijela, ukazao bih na njena dva lica. Prvo, gradsko u kojem je Nala divno društvo u dugim šetnjama. Njena blaga i nekonfliktna ličnost već za nekoliko dana učinila je da se radujemo šetnjama i kontaktima s ljudima i životinjama koje srećemo.
Drugo Nalino lice odnosi se na šumski ambijent u kojem provodimo vikende i slobodne dane. Radi se o psu koji prati i jasno markira tragove divljih životinja. Uvečer i tokom noći bdije i javlja prisustvo životinja i ljudi. Čini se da je šuma u stvari njen najprirodniji ambijent. Iako Nala nije neki veliki pas čuvar, s njom se u društvu u dugim šumskim šetnjama osjećamo neuporedivo sigurnije nego prije.
O ljubavi koju daje i sreći koju ona donosi ljubiteljima životinja suvišno je i govoriti. Ne prođe dan da bar nekoliko ljudi ili djece na ulici ne osjeti potrebu da priđe i pomazi je. Također suvišno je elaborirati i kako dnevnih 5-10 kilometara pješačenja pozitivno djeluje na ljudsko zdravlje.
Na kraju, želim se zahvaliti Dogs Trustu i svim njihovim ljudima koji su se prije nas brinuli o Nali. Savjeti i oprema koju smo od njih dobili učinili su nam divnim ovo iskustvo našeg prvog psa.
“Malena Mrvica svojim šarmom je osvojila srca javnosti i mnogih ljubitelja pasa koji su se Predstavništvu Fondacije Dogs Trust javili sa željom da baš Mrvici pruže zauvijek dom. Nakon detaljne procjene njenog karaktera i njenih potreba, ali i želja i mogućnosti svih prijavljenih potencijalnih udomitelja, Mrvica se pridružila tročlanoj porodici Ilić. Dalibor i Ana već ranije su bili vlasnici pasa te su procijenili da je sada pravo vrijeme da pomognu još jednom napuštenom psu a istovremeno svojoj sedmogodišnjoj kćerci Loli pruže mogućnost da raste uz psa te tako nauči dosta o odgovornosti i brizi za drugim živim bićem.
Mrvica se odlično uklopila u novu porodicu te s Daliborom, Anom i Lolom često provodi vrijeme u igri i maženju.
Za više informacija o ovom Programu pozovite fostering koordinatora Amera Talića na broj 063 299 224 ili posjetite www.dogstrust.ba 
