Milioni ljudi širom svijeta imaju pse kao kućne ljubimce. U Bosni i Hercegovini ovaj broj je vidno veći u posljednjih desetak godina. Samo u Kantonu Sarajevo broj vlasničkih pasa, koji vidljivo konstantno raste, prema istraživanju Fondacije Dogs Trust u junu 2017. godine iznosio je oko 9.000!
Pored toga, zbog nedosljednog provođenja državnog Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, te nepostojanja efikasnog i humanog sistema za upravljanje populacijom pasa za koji Zakon daje čvrste okvire, na ulicama nažalost još uvijek žive napušteni psi i njihovi potomci.
Kao razumna bića koja trebaju upravljati svojim postupcima veoma je važno da naučimo što više o “čovjekovom najboljem prijatelju” i o najvažnijim principima sigurnosti u blizini pasa i u kontaktu sa psom.A za ovu temu najvažnija su djeca kao najranjivija kategorija društva. Neka djeca nemaju nikakvog straha i trče u susret svim psima, a neka se plaše i pomisli na psa. I jedno i drugo može predstavljati rizik za njihovu sigurnost!
Zato Fondacija Dogs Trust u osnovnim školama provodi svoje edukativno-zabavne radionice koje podučavaju djecu o sigurnosti sa psima, te o potrebama i važnosti odgovornog vlasništva pasa. Na radionicama djeca nauče šta se preporučuje u određenim potencijalno opasnim situacijama sa psima, ali i kada je i kako sigurno prići psu.
Strah od pasa
Mi u Fondaciji Dogs Trust razumijemo da se ne osjećaju svi ugodno u blizini pasa i znamo da ih se neki ljudi plaše. Strah može utjecati na kvalitet života vašeg djeteta, počevši od toga da dijete odbija igru u parku ili da ne želi posjetiti prijatelje koji imaju psa, do toga da se mogu uplašiti i kada u šetnji vide psa čak i u daljini.
Strah od pasa se još zove kinofobija i poprilično je čest. Tako postoje osobe koje se plaše i mirnih prijateljski raspoloženih pasa pa čak i kučića koji nikome ne mogu nauditi.
Važno je znati kako se nositi s ovim strahom kako biste zaštitili i sebe i druge.
U ovom članku odlučili smo ponuditi pomoć i savjete o tome kako da svom djetetu pomognete da se oslobodi straha od pasa. Zapamtite, ekscesivan strah može blokirati racionalno ponašanje i reakciju, te dodatno povećati sigurnosni rizik!Postoji pet najčešćih razloga za strah od pasa:
- loše iskustvo sa psom;
- naučen stav i ponašanje od roditelja, članova porodice ili prijatelja;
- ponašanje razigranog psa, npr. lajanje, skakanje i trčanje;
- razlike u kulturama;
- utjecaj medija.
Praktični savjeti i tehnike podrške
Brojni faktori utječu na anksioznost, uključujući misli, osjećanja, fiziologiju i ponašanje. Svi ovi faktori mogu biti povezani i vaše dijete može imati negativne misli koje dalje djeluju na emocije (kako se osjeća), na fiziologiju (kako se tijelo “osjeća” – npr. lupanje srca) i ponašanje (djelovanje).
Ako vaše dijete ima negativne misli vezane za pse, promjena tih misli dovest će i do promjene u emocijama, fiziološkim reakcijama a onda i u ponašanju.Evo kako možemo započeti proces upravljanja strahom:
- Prepoznajte kako se vaše dijete osjeća kroz govor tijela i imenujte njihova osjećanja i navedite šta je dovelo do njih. „Pitam se da li se osjećaš zabrinuto jer u blizini čuješ lavež psa”? Ovo će dovesti do toga da se dijete osjeća shvaćeno.
- Dozvolite im da dožive svoje iskustvo i osjećanja. „Uredu je, razumijem da se osjećaš zabrinuto zbog psa“. Ovo šalje poruku da su osjećanja korisna i dobra te se djeca osjećaju prihvaćeno.
- Skrenite im pažnju na trenutak u kojem se nalazite i pomozite im da procijene stvarnu situaciju u smislu sigurnosti. „Taj pas je na povocu kojeg drži njegov vlasnik”. Ovim ćete im pomoći da shvati da nema neposredne opasnosti.
- Pomozite im da prepoznaju kada im njihovo tijelo šalje signale o tome kako se osjećaju, npr. šta znače „leptirići“ u stomaku. Motivirajte ih da razmisle o tome šta mogu učiniti da se osjećaju bolje, npr. vježbe disanja.
- Pomozite im da „uhvate“ svoje misli ili pokušajte identificirati njihove misli umjesto njih. „Pitam se da li razmišljaš o mogućnosti da će pas skočiti na tebe?“ Ili „Koje ti misli prolaze kroz glavu vezano za ovog psa? / Šta misliš da će pas uraditi“?
- Ako identificirate da vaše dijete ima negativne misli, pokažite im kako da ih pretvore u pozitivne. Npr. „Taj pas će me ujesti“ može postati „Taj pas je na povocu sa svojim vlasnikom/ ne skače, a svakako znam da ne ujeda svaki pas “.
- Ohrabrite ih da postanu „detektivi“ vlastitih misli te da svoje destruktivne misli preispituju tako što ćete postaviti sljedeća pitanja: Da li je to zaista istina? Da li će se to zaista desiti? Postoje li neke situacije u kojim neko prođe pored psa koji ne skače/ne ujeda?
- Ohrabrite pozitivne misli i modelirajte pozitivno ponašanje u blizini pasa kako biste im pomogli promijeniti negativnu percepciju i reakciju na psa u mnogo racionalniju i sigurniju.
- Isplanirajte korake za siguran prilazak i interakciju sa psima kako biste promijenili djetetovu percepciju o psima:
- Pričajte pozitivno o psima.
- Čitajte knjige u kojim se nalaze slike pasa.
- Gledajte filmove u kojim je glavni glumac pas.
- Igrajte se “uloga”: koristite figure/igračke kako biste glumili situacije koje plaše vaše dijete i vježbajte šta mogu uraditi kako bi se lakše nosili s njima.
- Radite na tome da dijete može prići psu kada je sa svojom odraslom osobom i kada je pas na povocu vlasnika, te naravno po principima sigurnog pristupa (pitaj roditelja, pitaj vlasnika, dopusti psu da ti onjuši ruku, nježno ga pomiluj po krznu ispod vrata ili niz leđa, ali NE PO GLAVI!).
- Provodite vrijeme sa psima koji su mirni i tihi i vježbajte principe sigurnog pristupa psu.
VISOK NIVO STRAHA:
Strah utječe na svakodnevno funkcioniranje i život.
I sama slika psa dovodi do neposredne anksiozne reakcije.
Pogled na psa dovodi do neposredne anksiozne reakcije.
SREDNJI NIVO STRAHA:
Boravak u istoj prostoriji sa psom dovodi do straha i anksiozne reakcije.
Strah postoji isključivo od velikih pasa.
NIZAK NIVO STRAHA:
U blizini pasa se javlja nelagoda, ali je sasvim uredu ako su oni na sigurnoj udaljenosti.
Poduzmite adekvatnu akciju prema principima sigurnosti u blizini pasa.
Važno: Ako imate srednji ili visok nivo straha, važno je da se obratite za stručnu pomoć.Najvažniji savjeti za roditelje
- Pas mora biti na povocu sa vlasnikom.
- Održavajte sigurnu udaljenost od psa do odobrenja vlasnika za prilazak.
- Bez panike! Preuzmite ulogu naratora situacije kako biste umanjili paniku – „Pas laje i čini te nervoznim“.
- I ne osuđujte – već prihvatite djetetov strah i govorite pozitivno.
- Jer ako prepoznate negativne misli, možete dijete naučiti da ih zamijeni pozitivnim.
- Evo prilike da se igrate detektiva: Ohrabrite dijete da istražuje koristeći pitanja: „Koje su šanse da će se to stvarno desiti“? „Koje je tvoje dosadašnje iskustvo s tim”? „Jesi li 100% siguran“?
- Disanje pomaže! Vježbe disanja mogu se raditi kod kuće kako bi pomogle pri smirivanju djeteta: udisaj treba da traje 5 sekundi a izdisaj 7 sekundi.
- Ima li napretka? Procijenite nivo straha i pišite dnevnik kako biste pratili da li se taj strah smanjuje.
- S igračkama je zabavnije! Glumite i igrajte se s igračkama a pri tome razgovarajući o ponašanju pasa.
- TV i filmovi mogu pomoći! Gledajte filmove u kojima su glavne uloge psi!
- Rješenje tražite i u knjigama! Čitajte knjige sa pričama o psima i slikama pasa!
- A kada budete spremni, dogovorite upoznavanje sa tihim i mirnim psom!
- Hvalite dijete svaki put za pozitivne misli i odgovoran pristup psu!
Posjetite web stranicu
Dogs Trust Djeca gdje možete pronaći kratki film o Programu edukacije školske djece, brošure sa korisnim informacijama i kontakte za zakazivanje besplatnih radionica za djecu!
