Dogs Trust je 2018. godine pokrenuo svoj prvi angažman na udomljavanju pasa!
Program fostering udomljavanja po visokim standardima Fondacije Dogs Trust! Kao pilot-projekat Program fostering udomljavanja provodi se za sada samo u Kantonu Sarajevo. Psi koje udomljavamo su napušteni mješanci sa ulice koje identificiraju veterinarske stanice. Veliki broj napuštenih pasa su kvalitetni i zdravi, a neki od njih imaju predispoziciju da se brzo naviknu na dom, pa su to psi koje ciljamo, a koje procjenjuju naši stručnjaci. Fostering volonteri koji se privremeno brinu o foster psima ključni su za provođenje ovog programa, dok Dogs Trust finansira sve što je psu potrebno dok je u svom privremenom domu.Kada smo ugledali objavu Fondacije Dogs Trust da Miško traži svoj zauvijek dom, kao dugogodišnji vlasnici i ljubitelji pasa, odlučili smo se prijaviti za udomljavanje. Pored činjenice da smo ranije imali dva psa (pudlu i maltezera) te da shodno tome imamo mnogo iskustva vezano za suživot sa kućnim ljubimcima, za udomljavanje Miška smo se prijavili i iz razloga što smo makar jednom napuštenom psiću željeli pružiti dom i sigurno okruženje puno ljubavi, pažnje, igre i razonode.
Uz profesionalnu podršku fostering koordinatora Amera proces upoznavanja i udomljavanja Miška je na obostrano zadovoljstvo protekao bez ikakvih problema i već smo nakon prvog susreta znali da je Miško pravi pas za našu porodicu. Nakon što je Miško stigao u svoj novi dom, nije dugo trebalo da se navikne na nas tako da se već nakon nekoliko zajedničkih provedenih sati činilo kao da je s nama
oduvijek.
Novom prijatelju se posebno obradovao naš sin Miran, koji je napokon našao neumornog partnera za višesatnu igru i zabavu. Kao roditelji, presretni smo što će Miran odrastati uz Miška kao kućnog ljubimca jer mu se na taj način pruža mogućnost razvijanja saosjećanja, odgovornosti i bezuvjetne ljubavi kako prema psima, tako i prema svim drugim životinjama.
Na kraju, istinski se zahvaljujemo Fondaciji Dogs Trust na podršci i pomoći te preporučujemo svima koji su u mogućnosti da pruže dom jednom napuštenom psu.
Tina Mašnić-FilipovićJednog divnog dana... kao i sve priče i ova moja zaslužuje baš takav početak. Stoga, jednog divnog dana, u telefonu već memorisan broj Dogs Trusta, prikazan na ekranu, poziva me. Sva sretna javljam se, iako sam već izgubila nadu da će Ljubica, jedna malena curica, lijepih okica, biti baš moja. Već poznati glas gospodina Amera, s druge strane slušalice, priopćava presretnu vijest – Ljubica odgovara baš meni i dolazi u moj skromni dom, da se upoznamo.
Prvi susret nije mogao biti bolji, Ljubica u mom dvorištu istražuje s instruktorom Mufidom, a ja širim ruke i govorim: ,,Pa gdje si curice, Ljubice moja“, a ona kao da me je vidjela po stoti put, trči prema meni, razigrana, presretna, a ja jos više govoreći joj: ,,Curo, ovo je tvoj novi dom“. Sutradan sam službeno došla po nju, sjećam se dobro tog petka, potpisala sam ugovor i postala njen zauvijek vlasnik i pružila joj zauvijek dom.
Sada smo i Ljubica i ja presretne dvije cure, šetamo po šumi, trčimo po dvorištu i družimo se sa mačkom. Iako, hmm... nekada to druženje mačka Toma i Ljubice-Zubice se pretvori u igru, ja lovim tebe i ti mene, pa trk mačak na drvo, rugaj se nevaljaloj curici... A kada već igre bude dosta, Ljubica sjedne ispred vrata čekajući da je pustim da malo spava. Ali ne tako brzo Ljubice, prvo pranje šapica i guze, e kako li si se samo tako isprljala, može biti što si trčala za onom dunjom što sam ti je bacala, jer svašta, kakav još psić trči za štapom!? A onda lagano peškirić uzmem pa je zamotam kao malu bebu, a ona me gleda prelijepim okicama i zna šta tada slijedi: ,,Bravo Ljubice, Bubice, Zubice, Curice moja, ko je meni dobra cura, ko? Sjedi, lezi, bravo, cura!“ i zasluženi keksić za nagradu. Vrijeme je za odmor, valja malo prileći pa i ona i ja poslije napornog dana se sklupčamo na krevet i uživamo. Posebna je priča što je Ljubica najslađe biće pa onda i slikice njenih poza dok spava i slatke snove sanja, zauzmu moju svu memoriju telefona. Dalje riječi su suvišne, slika govori više od riječi pa se uvjerite sami! Hvala Dogs Trustu na prelijepom poklonu i što su mi uljepšali životnu priču. A svaka priča, kao priča, treba da završi sa
i živjele su sretno do kraja života!
Anja KovačevićOd malih nogu sam se družila s pisma. Prije Nema smo sedam godina imali kraljevskog pekinezera, Srećka, koji je nažalost uginuo prije dvije godine. Moja unuka je ta koja je na internetu vidjela Nemu, i to je bila ljubav na prvi pogled s naše strane. Nakon toga smo aplicirali za udomljavanje putem Dogs Trust Programa fostering udomljavanja. Prvo upoznavanje i naš prvi susret je bio takav kao da se poznajemo cijeli život. Bile smo sretne i presretne kada su nam javili da će Nemo zaista biti naš.
Naš novi prijatelj Nemo za nas je druženje, ljubav, rekreacija, i sjajna terapija i opuštanje za moju unuku nakon dana provedenog u školi.
Snežana MilinovićKad me je pogledao svojim malim crnim okicama i sjeo pored mene, pružila sam mu ruku, svojim sitnim glasićem je zalajao i skočio mi u krilo a repićem malenim je mahao. Mislila sam da će mu otpasti. Dok sam ga mazila, pomislila sam na moju Astru, psa kojeg imam već 6 godina. Odlučila sam ipak da ga udomim. Prvi susret je bio malo tužan, Astra ga je samo onjušila i otišla u kuću. A Jupi onako razigran, znatiželjan cijelu kuću je obišao u sekundi. Pokušao se približiti Astri, ali ona ga je kulturno ignorisala. Tu mi je dosta pomoglo divno i ljubazno osoblje iz Dogs Trust Škole za pse. Instruktori su mi objasnili kako da ih sprijateljim, što je bio poseban izazov jer je Astra bila veoma ljubomorna. Kad smo završili Školu za pse, Astra i Jupi su postali pravi nerazdvojni prijatelji koji sad spavaju jedno pored drugog. Čak i jedu zajedno iz iste zdjele. Jupi je pravi mali lopov koji mi je ukrao srce, svojim malim nestašlucima uljepša mi svaki dan.
Nerma GušoZa više informacija o ovom Programu pozovite fostering koordinatora Amera Talića na broj 063 299 224 ili posjetite www.dogstrust.ba 
