Dogs Trust Program edukacije školske djece: Intervju sa Sanelom Ljumanović, nastavnicom iz OŠ “Osman Nakaš”

Kako djeca prihvataju Dogs Trust radionice? Naša škola već godinama sarađuje sa Dogs Trustom a ja sam ispred škole određena za osobu preko koje ide sva naša saradnja. Djeca s radošću prihvataju radionice, zaista uživaju, a mnogo toga korisnog nauče. Radionice su prilagođene uzrastu djece, a realizatori radionica se zaista uvijek trude da na adekvatan način prenesu djeci ono što smatraju bitnim. Krenemo od prvog razreda, a onda svake naredne godine kada ih obavijestimo da će biti radionica, zaista se raduju i jedva čekaju. Da li smatrate da radionice imaju utjecaj na odnos djece prema životinjama? Kako da ne! Značaj radionica je mnogostruk, počevši od onih osnovnih znanja o životinjama, živim bićima kojima je potrebna sva pažnja i briga, kao i ljudima, bićima sa emocijama i potrebama. Djeca u nižim uzrastima nemaju ta osnovna znanja, pse shvataju kao igračke koje onda kada ti više ne trebaju, možeš odbaciti. Rad u radionici ih uči da upoznaju i shvate psa, da razumiju ponašanja psa u različitim situacijama, da nauče kako se ophoditi sa psom u tim situacijama. Tada shvate da je strah od psa nepotreban ako se ponašamo na pravilan način. Nauče da su napadi pasa o kojima često čitaju i na koje ih upozoravaju roditelji, zapravo rezultat nepoznavanja tih životinja, neznanja i često okrutnosti nas ljudi. Često se dešava da se roditelji boje psa i taj strah prenesu na djecu. Kroz radionicu se oslobode tog straha i nerijetko utiču i na roditelje. Uzrok bilo kog straha je i inače u životu najčešće posljedica neupućenosti i neznanja, pa tako i u ovom slučaju. Dogs Trust se trudi da nauči djecu da upoznaju, razumiju i vole pse. Koliko su Dogs Trust radionice korisne i za nastavnike u njihovom radu (da li kroz radionice lakše mogu obraditi pojedine teme iz nastavnog plana i programa; da li se uz pomoć ovih radionica mogu osvježiti redovni časovi kroz ogledne časove, sekcije itd.?) Naravno da su korisne i da mogu, ali moram reći da to zavisi od nastavnika i njegovog odnosa prema psima. Ja ću biti vrlo subjektivna u ovom odgovoru zbog moje ogromne ljubavi prema psima i reći da ja skoro svaki čas spomenem odnos prema životinjama kroz neki primjer, neku asocijaciju, nešto što mi u tom trenutku padne na pamet. Smatram da taj odnos preslikava odnos prema ljudima, nažalost i mnogi odrasli ljudi to ne razumiju i olako shvataju neka sporadična i neprimjerena ponašanja prema životinjama, a zapravo trebalo bi odmah reagirati. Posebno se znanja iz Dogs Trust radionica mogu iskoristiti na časovima Moje okoline, Prirode, Društva, jezika, Likovne kulture... zapravo ne postoji nastavni predmet ili sekcija gdje se ta znanja ne mogu primijeniti. Koji aspekt radionica biste posebno istakli? Istakla bih nekoliko segmenata. Ono što je bitno da je tokom radionica stalna interakcija i da su svi učenici u odjeljenju uključeni. Zatim jako je bitno da se primjenjuju različite metode, od uvodne motivacije, kratkog predavačkog dijela, igre, simulacije situacija u kojima se djeca mogu naći na putu od škole do kuće kada sretnu pse. Dakle, vrlo konkretne i svakodnevne okolnosti u kojima su se djeca našla ili će se naći. Uvijek je ostvaren cilj radionice koji je na početku i najavljen učenicima. Naravno, ono što djeca vole su i prigodni i korisni pokloni koje Dogs Trust nikad ne izostavi na kraju radionice :), tako da se svaka radionica završi vrlo uspješno i djeca budu sretna!